PUT OSLOBAĐANJA


 

Put oslobađanja već i sam iza sebe ima mnogo staza, koraka, krivina, svakakvog vrsta tla, puteve psihičkih ili natpirodnih moći ljudske svesti, put viših snaga duha i duše.

 

Retko koja se duhovna literatura bavi tako duboko transformacijom ljudske svesti i duše i njenim natprirodnim moćima kao stari indijski tekstovi. Najstariji sačuvani duhovni tekstovi su indijske Vede.

 

Joga Sutra (sutra- “niti”) svakako nije religiozan tekst, to je mnogo mlađi tekst od Veda i u trećem poglavlju govori o natprirodnim silama.

Sutre (sutra- “niti”) 3.50 do 3.51 govore o svemoćnosti i intuitivnom znanju:

Onaj ko je na visokom nivou prepoznao razliku između najčistijeg aspekta uma (sattva ) i čiste svesti (purusha ) i koji se uzdigao iznad vrtoglavih krugova guna, on dostiže nadmoćnost nad svim oblicima postojanja i znanja i svemoć beskrajnog znanja.

Kroz odvojenost od žudnje za posedovanjem tih psihičkih moći, uništeno je seme (bija ) zla i čovek postiže oslobađanje ili izolaciju (kaivalya).

 

Oslobođenje je pravo znanje i, kao i svako duboko znanje izoluje ali je takav izolovanik oslobođen od mraka neznanja.

 

Život moći, moć života


 

Onaj ko se nalazi na visokom nivou postojanja i razvijenosti njegove svesti zrači toplotom i mudrošću. Takva osoba ima afiniteta da privuče ostala bića bilo ona zemaljska (na njihovom nižem ili višem stepenu postojanja) ili bića viših prostora, nebeska bića koja može biti da su mnogo starija i savršenija nego ljudska.

Joga Sutra 3.52:

U slučaju poziva (upanimantrane ) vanzemaljskih bića (sthani ), čovek ne treba sebi da da razlog (akaranam ) da se veže (sanga) za ove pozive, smeh ili ponos (smaya ) zato što će još jednom (punuh ) nepoželjno biti uhvaćen (prasanga ) neznanjem.

Ukoliko čovek koji je do sada sve puteve transformacije njegovog duha i duše već prošao i ako sebi dozvoli da još jednom bude uhvaćen u mrežu slatkoće novih moći, izgubiće svrhu puta.

Ako odoli uživanju bilo kojih atrakcija i ako nastavi svoj put, put oslobađanja će biti njegov pravi put. Takva osoba će obogatiti i život drugih, svakako onih ljudi koji su sposobni da prepoznaju i prime poruku. Zatvoreno srce ionako nije živo. Oko takvog srca nema vibracije bilo koje vrste.

Joga Sutra 3.53:

Samjamom na pojedine momente (ksana ) i njihovim tokom (krama ) čovek postiže znanje bazirano na diskriminaciji (viveka ).

Dok god pulsira, telo se zajedno sa svešću kreće kroz prostor i vreme koji su život, koji je opet, igra vremena. Smrt nam je data sa rođenjem. Kada prestane da pulsira, telo će prestati da se pokreće (ali ne u samom trenutku smrti, fenomeni pokretanja mrtvog tela ljudima su oduvek bili poznati) ali će svest nastaviti da postoji. Ima mnogo ljudi koji imaju iskustvo smrti najbližih i koji mogu da potvrde ovu misao o ljudskom duhu i svesti.

 

Ideja o pojmu vremena je od svakog od nas drugačije shvaćena i doživljena, ali je zajedničko za sve da je u našem svakodnevnom funkcionisanju, vreme (ili bolje shvatanje vremena) ono što prouzrokuje stres u umu, duhu i telu.

Kaže se da je vreme iluzija ali se to jedino može prepoznati kroz koncentraciju, meditaciju i Samadi, što se zajedno naziva Samjama.

U najdubljoj Samjami nema vremena i prostora, tamo neće biti ni početka ni kraja vremena, početka ili kraja života već čist nerazdeljen intuitivni život koji je čista stvarnost, čista duša.

Da bi čovek dostigao ovo stanje on mora da se odvoji od tela kao fizičke, matematičke strukture.

U ovom stanju čovek dobija vrlo precizne odgovore o njegovom mističnom biću, o prošlosti i budučnosti, i uvid u promenu, prolaznost i besmrtnost.

Joga Sutra 3.54:

Sa posedovanjem tog znanja baziranog na diskriminaciji, čovek dostiže veštinu da razlikuje (anayata ) dva (naizgled) ista objekta koji se normalno ne mogu razlikovati (anavachchhedat ) vrstom ili rodom (jati ), posebnim karakteristikama ili znakovima (laksana ) ili mestom (desha ).

Ovde se ne radi o diskriminaciji koje obavlja razum (intelekt) već o intuitivnom razlikovanju gde se, i to bez sumnje, pravi ne gruba već najfinija razlika između nadublje unutrašnjosti prirode bilo koje vrste bića ili objekta.

Joga Sutra 3.55:

Znanje koje je rođeno (ja ) iz diskriminacije (viveka ) je transcendentno (tarakam ) sveobuhvatno znanje svih (sarva ) objeakata (visayam ) u svakom momentu i u svim aspektima (sarvatha ), bez logičnog reda (akramam ).

Samorealizacija je direktno intuitivno opažanje uzvišenog Bića

Logika je korisna za diskriminaciju u svakodnevnom životu i ovakav put je bolji od nikakvog. Međutim iz razloga što je put logike put zakona, takav put, kao i sva pravila i zakoni, formira skup ograničenja i to nije put oslobađanja. Pored toga, takav put donosi samouništavajuće i uopšte razorne greške.

Čovek može da trenira svoj razum u jednoj određenoj oblasti interesovanja ali će takav um biti potpuno nesposoban i slep u mnogim drugim oblastima.

 

Čisto intuitivno znanje je znanje na visokom nivou energije iznad vremena i prostora. Onaj ko je postigao ovakvu vrstu znanja neposredno će i duboko poznavati svaku pojedinačnu osobu u svakom aspektu njene ekzistencije. Mistično intuitivno znanje ne pravi greške i ono je izvan sumnje. To je znanje prekoračavajuće znanje u okeanu samoće i nezavisnosti od nižih bića, svog i drugih.

A to je sposobnost mudraca. Mudrac je kroz meditaciju pročistio njegov urođeni egoizam što je za unutrašnji mir i spokojno srce ogromna vrednost. Čitanje knjiga ne pravi od čoveka mudraca. Na Zemlji hodaju i oni ljudi koji su dostigli znanje ali nisu čitali knjige. Oni jednostavno znaju.

 

Urođene sposobnosti kojima se zadaci rešavaju ili reči kombinuju ekstremno velikom brzinom, koje su odlike vrlo visoko inteligentnih osoba, nemaju veze sa dubokim znanjem mudraca iako takve urođene ljudske bistroumnosti mogu da budu vrlo plodna odskočna daska.

 

Put oslobađanja je dug put i samo posle postepene prakse o kojima ova kompletna knjiga-stranica govori, čovekovo postojanje može biti vođeno čistom a ne lažnom intuicijom jer je i intuicija momenat koji može biti kontrolisan umom.

 

Na celom našem svetu ima vrlo mali broj ljudi koji su iskreno poduzeli njihov put (oslobađanja), koji su dostigli ovakva znanja i koji su dovoljno mudri da čak i ovo znanje stave na proveru.

Mnogi mudraci su uložili ceo život da provere da li je njihovo znanje pravo ili lažno.

 

Pravi uvid je realizacija u kojoj punoća postaje praznina. Nema emocija, nema snova, ni vizija, samo potpuno meditativno stanje puno uvida. I ipak sa strašću.

Joga Sutra 3.56:

Kada sattva i purisha postanu podjednako čisti, dostignuto je absolutno oslobađanje (kaivalya ). To je kraj (iti ).

 

Sattva je najčistija, najuravnoteženija energija razuma (intelekta). I kada ova pročišćena supstanca dostigne ujedinjenje (Yoga ) sa Purušom (koji je čista svest, koja je, opet, sam čovek), za takvu dušu se kaže da je oslobođena.

Ostale dve gune, rađa (raja ), vrlo aktivna energija i tama (tamas ), ona tamna strana prirode ne mogu da ometaju čistotu i ravnotežu jedne satvičke energije.

 

Puruša je čista svest. Puruša bukvalno znači osoba, čovek, biće (Biće).

 

Kada znanje i Biće postanu jedno, dostignuto je najviše kraljevstvo ljudskog postojanja.

 

Kaivalya takođe znači izolacija.

 

Razlika između prosečnog uma i oslobođene duše mudraca su nepremostive.

Svakako se ni krajnja Istina ni oslobađanje (svesti) ne mogu opisati bilo kojim rečima.

 

Ništa nije nemoguće.

Zato, prihvatite izazov Promene, krenite na put oslobađanja i kreirajte nove svetove.

„Čovek još uvek nije uveren u svoju besmrtnost. Sve velike religije su mu to više ili manje pozitivno i potvrdile; ali nijedna sigurna logika to ne dokazuje i nijedan potpuno prihvaćen glas iz nekog dalekog sveta to ne proglašava.

Postoji nemiran instinkt, neizreciva nada, tiho nezadovoljstvo najboljim prolaznim užicima koji neprestano remete čovekov skepticizam ili koji poljuljavaju njegovo napuštanje; ali samo nekolicina sasvim sigurno smatra da nikada neće prestati da postoji.

Većina je ili odbacila to pitanje bivajući upijena životnim poslovima; ili gaji smorenost od meditiranja bez rezultata; ili teži razmišljanju, ne bez melanholičnog zadovoljstva, da smrt tela donosi i kraj individue.

Od ovih, najsrećniji i najkorisniji u svojoj generaciji su oni sa zdravim umom koji su prepuni bodrosti ili previše zaposleni zadovoljstvom dužnosti da bi brinuli o smrti i njenim posledicama. Najzavidljiviji su oni koji su pronašli, ili su skloni da u autoritetu ili argumentima bilo koje postojeće religije pronađu zadovoljavajući dokaz za buduće postojanje.

A možda su najgluplji oni koji, prateći vatrena istraživanja nauke nauče toliko malo na kolenima svoje ljubavnice sa usijanim očima, da veruju u one sile koje se nazivaju intelekt, emocija i volja, sposobne da izumru, dok otkriju i objasne beskrajno održavanje kretanja i materije. “

-Sir Ervin Arnold (1832 – 1904), “Death and Afterwards”

put oslobađanja