Važno je da čovek ne osuđuje nasumice, da ne meri, da ima poverenja i da se ne poredi sa bilo kim i bilo čime.
Jedina stvar koja je za vas važna jeste da budete svoji i to nežni-svoji, da budete ljubazni prema sebi samima i da praktikujete stvari na pravi način.
I prave stvari će doći.
Naravno da ima mnogo onih koji bi hteli da nauče interesantne Joga položaje kao recimo stajanje na glavi. Ovakve asane ja i dalje izvodim stabilno i bez ikakvih prepreka, i rado ih podučavam. Na sanskritu se stoj na glavi zove Širšasana, i bukvalno znači stajanje na glavi.
Ali molim vas, imajte na umu da je stajanje na glavi kao i sam život.
Kada prestanete da se služite prečicama na kojima pri tom izgledate kao bezuspešno skakajuća žaba, i kada naučite da koristite vašu unutrašnju, ljudsku snagu, bićete sposobni da na vašoj glavi nosite vaš ceo život. I mnogo više od toga.
Naravno, da bi zapadni čovek stajao na glavi (čije se telo, praksa Joge kao i kompletan pristup duhovnosti veoma razlikuje od onog na Istoku) treba da ima i čvrsto telo, tj. fleksibilne mišiće. Učenje ovakvih Joga položaja donosi mnogo zabave i sve zavisi od vas jer ja ipak ne podučavam imena Joga položaja već žive ljude.
Ali opet, imajte na umu da stoj na glavi definitivno ne bi trebao da bude cilj ljudskog života.
Telesni manevri kao što je stajanje na rukama nikada nisu bili i nikada neće biti Joga praksa koja ima važnost u bilo kom smislu.
Uvek je najmudrije i sam praktikovati i sam sticati iskustvo i znanje a ne počinjati dan i završavati ga suvoparnim komentarisanjem i čitanjem.
Najbolji način je da se proba, da se praktikuje, i da se srećno nastavi sa onim što za um, duh, srce i dušu funkcioniše odbacujući sve ono što ne funkcioniše.
Jedino pravo znanje je ono koje dolazi iz unutrašnjeg znanja.
Unutrašnje znanje dolazi iz unutrašnjeg iskustva.
Unutrašnje iskustvo dolazi iz unutrašnjeg požrtvovanja.
Koristi od praktikovanja tehnika Joge ima bezbroj. Pored toga svako ljudsko biće je čisto blago.