Sledeći redovi, ili Sutre, govore o daljim, višim meditacijama, ili Samjamama. Mogu izgledati kao fantastično ali upravo su te stranice Joga literature bile inspiracija i tema za mnogobrojne snimljene filmove i napisane knjige o paranormalnim ljudskim moćima.
Ostaje na vama kako ćete ih shvatiti.
Više snage duha i duše, natprirodne moći i Joga Sutra
Taj stari tekst Joga Sutra kaže da jogi koji je usavršio srednje disanje ili samana pranu, i sam može da emituje zrake svetlosti.
Samana prana je vitalna, životna snaga koja upravlja područjem između srca i pupka, i koja je povezana sa proširivanjem svesti i transformacije.
Zatim, Samjamom (meditacijom) na vezu između uha i etra (etar- prostor, akasha), čovek stiče božanski, natprirodni sluh svih zvukova.
Samjamom na spoljašnje talase uma koji su odvojeni od tela i ega, veo unutrašnje svetlosti, tame i neznanja nestaje. Svest jogija tada može ući u drugo telo bez zamišljanja.
Samjamom na grube elemente i njihove forme, na finije elemente, na suštinske karakteristike i grubih i finijih elemenata, i na uticaje koje one imaju na dušu, čovek postiže majstorstvo nad svim elementima.
Kroz majstorstvo nad elementima, čovek postiže moć da svoje telo napravi malim kao atom (anima ) i slične moći, kao i perfekciju tela.
Ukoliko je jogi dostigao ove moći (mahasiddhi ), onda on može sam sebe da smanji kao atom ili da sebe napravi velikim kao planina (manima ), teškim (gharima ) ili lakim (laghima ), onda on može da realizuje sve što poželi (prakamya ). On tada može da upravlja i svojim sopstvenim telom i duhovnim moćima (ishitva ). Takođe može da upravlja i drugim bićima i elementima (vashtiva ).
Takvoj osobi na putu ne stoji više niko i ništa.
Savršenstvo fizičkog tela (kaya-sampat ) podrazumeva i lepotu (rupa ), gracioznost (lavanaya ), snagu (bala ) i nesalomljivu čvstinu (vajra ). Ove odlike ništa ne može da uništi (samhanana ) i osobu sa ovakvim moćima bolest i bol ne dotiču sve dok jogi to i sam ne poželi. (ovo poslednje nema površno već vrlo duboko značenje, teško se može razumeti zašto bi se i kako desilo da se osobe koje su dostigle ovakve moći mogu “predati” i oboleti).
Samjamom (meditacijom) na opažanje (grahana ), na znanje o objektu, na njegovu prirodu ili formu (svarupa ) i na trasformaciju koja se pojavljuje kroz opažanje i znanje, na ego-osećaju ili moje-ja (asmita ) koje je u centru indrija (indriyas– umne forme delovanja i čula), samjamom na odnos između tri najdublje prirode organa (gunas ) i na iskustvo o njima, jogi dostiže majstorstvo nad organima.
Ovim majstorskim savšenstvom (tato ) telo dostiže moć brzog kretanja kao što je brzina uma (manojavitvam ), moć nadčulnih opažanja (kao što su vidovitost i sposobnost da se čuju zvuci i signali koji običnom umu nisu dostupni) ili moć nad organima čula (vikaranabhavah ) odvojeno od tela. Takvo telo dostiže i moć nad prvobitnom uzroku, prakriti (pradhanajayasca ).
Moć kontrole nad prirodom, prakriti, je najviša i, izgleda, vrlo slatka moć, ali se osoba (jogi) koja je dostigla ove moći ne vezuje za njih iz razloga što takva osoba već poseduje suštinsko i intuitivno znanje o svom Biću.