LENJOST UMA

i kako da čovek prevaziđe tu moržovsku naviku


 

Tekst LENJOST UMA je deo teksta o tome kako promeniti stare bajate navike i postati otmen čovek.

 

lenjost uma

 

U prirodi nikada ništa ne miruje. Sve se kreće, svaka čestica u atmosferi je vredna, svaka biljka se otvara i zatvara, svaka životinja traži, flertuje, ne prestaje da se kreće. Pas ne voli samo da sedi i čeka. Veverica neumorno vodi bitke sa šojkama i kosovima za svoj kikiriki ili orah, detlić ne prestaje da gradi svoje pećinice za njegovu novu ženku, pa zamislite samo, živo stvorenjce niti 80g teško a u samo jednoj sekundi on udari do dvadeset puta u svoj bubanj od praznog stabla drveta. A tek indijske guske koje preleću više od osam hiljada metara visoke Himalaje, po svim prilikama atmosfere naše planete…

Ni voda ne prestaje da se pretvara iz jednog stanja u drugo, sada je okean, sada je kiša, sada grad ili para. Čak i kada ispari, voda postaje nešto. Vetar neumorno prebacuje gomile čestica sa jedne strane na drugu, svaka čestica i prana su, dakle, u prirodi neprestano vredni i nikada nemaju izgovor zašto ne bi bili vredni. Samo čovekov um uvek nalazi izgovor zašto ne danas iako se smatra najrazvijenijom masom na našoj planeti. Lenjost uma je odlika većine ljudi na Zemlji.

Svaki ljudski um ima svoje šablone, navike, lenjost


 

I svakom umu je poznato ono “sutra ću.”

I svaki um se pre ili kasnije dobro napatio iz razloga što se to “sutra“, sasvim prirodno, namnožava samo od sebe. I tako život na kraju ne postane ništa drugo nego gomila opravdanja svoje sopstvene lenjosti.

Ukoliko ste već uvežbani u traženju opravdanja, za takvu delatnost će vam, prirodno, biti potrebno manje vremena nego nekome ko u tome još nije toliko vičan kao vi. Neveštom čoveku će možda trebati minut ili dva da pronađe opravdanje zašto “ne mogu sada, sutra ću.” Neverovatno kako je svaki čovek maštovit i kreativan onda kada nalazi izgovor zašto ne sada. I kako je neverovatno brz u toj akciji, i onaj uvežban i onaj manje vešt.

Ali ako već (po)trošite dva minuta na opravdanje lenjosti, probajte nešto novo: izađite lepo napolje (i terasa je napolju) na dva minuta, skačite, protegnite se, ili sedite mirno ta dva minuta, zatvorite oči i stavite vrhove kažiprsta i palca jedan na drugi, ili dodirnite prvo drvo ili prvu biljku pored vas, ili praktikujte pozdrav suncu ta dva minuta ili čak i jedan minut. Uradite nešto korisno, za vas same ne za druge.

lenjost uma

 

Uradite nešto što je sasvim suprotno od vaše utabane lenjosti, ali radite to svaki dan.

To se zove trud.

 

Nijedan trud nije odvojen od muke i požrtvovanja što znači, da biste probudili tromu lenjost, treba da žrtvujete i svoj um.

 

Ljutite se kad čekate na druge a i vi sami čekate.
Kako to, koga to? Čekate nekoga da vas učini srećnijim?

Razočaraću vas, nikada to nećete dočekati.

 

Kada se jednom um probudi i osvesti, u duh se useljava jaka snaga volje. U takvom duhu ima dosta slobodnih mesta za novo, za čistije, za manje bolno jer je lenjost jedna beskorisna tvorevina koja boli.

Vatra koja gori


 

Kada se pokrene moćna kurbla u smrtno lenjom umu, dešava se kraj i novi početak.

I trud i unutrašnje požrtvovanje oslobađaju i sreću, i energiju. Sreća jeste energija. Ta energija spaljuje sve nečistoće.

 

Ako ustanete i pomerite se od vaše učmale lenjosti sagorećete i mentalno smeće u glavi. Jedna vatra uvek potpaljuje drugu.

Mentalna vatra tako ulazi u rat sa emocionalnim nečistoćama i igra je gotova: preovladaće jasno razmišljanje i samokontrola. Pri tom mentalna vatra nije svađa sa samim sobom ili sa drugima. Jasno razmišljanje i samokontrola nisu scene sa kulisama. Sve su ovo vrlo jasne i konkretne stvari.

 

Čistoća je uvek dobra prilika za mirnoću duha.

Mirnoća duha budi nove unutrašnje snage.

Jogički tekst o novonastaloj vatri


 

Joga je prva nauka o čoveku a tekstovi te nauke daju mnogo korisnih saveta koji su važili za čoveka od kada je čovek postao- čovek.

Ta goruća vatra se u Jogi naziva Tapas.

Ta večita borba između izvini, ume moj, ne mogu danas i da, mogu!  je stroga i primoravajuća ali ta borba bodri i jača smrtno lenj um. I donosi ogromnu izdržljivost i slobodu koje su, posle svega, prave poslastice.

Ukoliko se odlučite da praktikujete asanu ili dve, taj minut ili dva, činite to istrajno.

Napomena: ipak pre nego što nastavite sa ovom praksom, proverite na stranicama ove obimne knjige-web stranice od ove do poslednje koju možete videti na desnoj strani ovog web sajta da li je i vas tragično shvatanje Joge kao trenutno najveći i najnemoralniji biznis na Zemlji odveo na potpuno pogrešni kolosek ili ne. Čak i ako ste usavršili Jedinstvo Joge, čitajte ove stranice.

Ukoliko se i time mučite, onda se mučite iskreno, predano, svesno, sa punom samo-odgovornošću i sa velikom snagom volje za promenu i izazov.

 

Svaka tortura uma i tela zatvara srce. Svaka nova tortura navlači nove oblake na ljudsko srce.

A svrha života je otvaranje srca što znači biti u skladu sa višom svešću, višom istinom, višim znanjem i stvarnošću. Znači biti povezan sa izvorom.

 

Reč tapas znači:

toplota, vatra, (paṅća tapāṉsi, pet vatri kojima je asket izložen u toploj sezoni, tj. četiri vatre koje gore u nekoliko četvrti i sunce koje gori odozgo), bol, patnja, religiozno uzdržavanje, pokor, pokajanje, poniznost, praktikovanje mentalnog ili ličnog samoodricanja ili nametanje telesnih muka, meditacija povezana sa ovim praktikovanjima, moralna vrlina, zasluga.

(lični prevod iz rečnika Molliera Williamsa)

Na vama je da li ćete se izboriti sa ovom vatrom ili će lenjost uma sagoreti vašu, još uvek itekako, živu kreativnost.

Joga Sutra 2.43:

Kao rezultat poniznosti, nečistoće bivaju otklonjene. Tada u telo i čulne organe ulaze nove moći.

lenjost uma