LENJOST UMA
i kako da čovek prevaziđe tu moržovsku naviku
Tekst LENJOST UMA je deo teksta o tome kako promeniti stare bajate navike i postati otmen čovek.
U prirodi nikada ništa ne miruje. Sve se kreće, svaka čestica u atmosferi je vredna, svaka biljka se otvara i zatvara, svaka životinja traži, flertuje, ne prestaje da se kreće. Pas ne voli samo da sedi i čeka. Veverica neumorno vodi bitke sa šojkama i kosovima za svoj kikiriki ili orah, detlić ne prestaje da gradi svoje pećinice za njegovu novu ženku, pa zamislite samo, živo stvorenjce niti 80g teško a u samo jednoj sekundi on udari do dvadeset puta u svoj bubanj od praznog stabla drveta. A tek indijske guske koje preleću više od osam hiljada metara visoke Himalaje, po svim prilikama atmosfere naše planete…
Ni voda ne prestaje da se pretvara iz jednog stanja u drugo, sada je okean, sada je kiša, sada grad ili para. Čak i kada ispari, voda postaje nešto. Vetar neumorno prebacuje gomile čestica sa jedne strane na drugu, svaka čestica i prana su, dakle, u prirodi neprestano vredni i nikada nemaju izgovor zašto ne bi bili vredni. Samo čovekov um uvek nalazi izgovor zašto ne danas iako se smatra najrazvijenijom masom na našoj planeti. Lenjost uma je odlika većine ljudi na Zemlji.