I žudnja, i tiha, smirena sreća imaju svog najboljeg saputnika.
To je uzdržavanje. Bez samo-odricanja tiha sreća nikad ne može postati niti tiha niti sreća.
Pomenuću jednu stvar koja bi hitno trebala da se koriguje i koja u zapadnom društvu nikada nije bila više prisutna nego danas.
Gojaznost.
Hrana danas često služi kao zamena za sreću i pažnju. Svakome je potrebna ljubav i pažnja, svi smo mi ljudska bića. Ali u društvu vlada velika zabuna i stvari se nazivaju pogrešnim imenima.
Želudac nije gladan. Vaša srca i oči su gladni.
Radi se o snazi da se jednom kaže ne očima, ne provokacijama.
Jedući, vaše telo proizvodi neke supstance koje proizvode sreću i zadovoljstvo.
Postoje brzi i jednostavni trikovi kako da se bude srećniji a sa manje masti oko ćelija i tkiva.
Budite posmatrač sopstvenog uma i budite pokorni hranu govoreći joj ne. Podelite hranu sa drugima, dajte onima koji zaista gladuju.
I videćete kako će vam se život promeniti.
Ako hoćete da savladate glad, zatvorite usta, urolajte jezik nazad tako da njegov vrh dodiruje gornje nepce, zatvorite oči i dišite polako, ne dugo. Ako imate sreće da poznajete prave jogičke tehnike disanja i položaje tela, praktikujte ih još češće. Ipak ne preterujte ni u čemu.
U restoranima ili u mestima tipa “sve-je-uračunato-u-cenu” (Ašrami su takođe all-inclusive mesta, moje najdublje poštovanje svim ovakvim mestima gde ovo sledeće nije slučaj) ljudi nastavljaju da jedu njihovu plaćenu hranu čak i ako im je stomak već prepun. To je pravo mučenje za zdravlje kako telesno tako i psiho-duševno.
Dobro je diskriminisati ovaj osećaj i ovo čulo koristeći snagu volje (na nivou uma) i jesti da bi se živelo a ne živeti da bi se jelo.
Diskriminacija čula naziva se Viveka.
Ništa nije nemoguće.
Jedan od najvećih umova, Andrej Tarkovski: